|
Trideset i pet godina je Josip Broz Tito držao Jugoslaviju na okupu uprkos mješavini nacionalnosti, jezika i religija.
Nakon njegove smrti 1980. tenzije među narodima isplivale su na površinu pa u konačnici dovele do rata na Balkanu. Bivši dopisnik za BBC Martin Bell istražio je Titovu ostavštinu. Tekst donosimo u cijelosti, navodi Index.
Njegova je moć jednom pod parolom bratstva i jedinstva držala Jugoslaviju na okupu, ali danas je uspomena na Tita podijelila. Trideset godina nakon smrti Josipa Broza Tita i dalje se neki Srbi, Hrvati, Bošnjaci i drugi opisuju kao "jugonostalgičari".
Jugoslavija je imala jak uticaj, uspješno je proigravala svjetske velesile i bila jedna od vodećih zemalja u pokretu nesvrstanih.
Kada je čovjek koji je predstavljao Jugoslaviju umro u maju 1980., na njegovu su pogrebu bili neki od najvećih svjetskih vođa. Ali, i dalje ima onih koji ga krive za rat zbog kojeg se jedanaest godina kasnije raspala regija.
Kako sam i sam pisao o tom ratu, ponovo sam prošao Bosnom, Srbijom i Hrvatskom i razgovarao sa Titovim drugovima i nekim političarima, starim i novim, uključujući Stjepana Mesića, kojem je u februaru istekao drugi predsjednički mandat. Pričao sam i sa Titovim najmlađim unukom Andrejem koji je, kao i Mesić, ponosan što živi u samostalnoj Hrvatskoj.
Jednog od glavnih svjedoka toga vremena Raifa Dizdarevića, koji ima oko 80 godina, upoznao sam u Sarajevu. Bivši jugoslavenski ministar vanjskih poslova i bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ vjeruje kako se korijeni nacionalizma nalaze u novoj konstituciji iz 1974. godine, koja je oslabila federalnu strukturu a da nisu provedene potrebne reforme. Kazao mi je: "Kada smo zaista krenuli prema decentralizaciji, nismo se posvetili ekonomiji. Umjesto toga posvetili smo se republikama".
Stare zastave i himne bile su zabranjene za vrijeme Tita, ali niko nije mogao zabraniti da se o tome misli. San o jednoj Jugoslaviji pao je pod pritiskom novog nacionalizma. Najžešće bitke tokom rata u Hrvatskoj vodile su se na Autocesti bratstva i jedinstva. U Bosni se rat vodio na Mostu bratstva i jedinstva u Sarajevu. Titova je legenda izblijedjela brže od nekih drugih ličnosti takvog kalibra. Ostali su neki kipovi ili ulice nazvane po njemu, svugdje osim u Sarajevu.
Posljedica toga rata posebno vidljiva u Bosni, gdje je u tri godine poginulo 97 hiljada ljudi, jest razjedinjenost naroda. Muslimani, Hrvati i Srbi koji su nekad živjeli zajedno, danas tako više ne žive. Posljedica je to politike identiteta. Sarajevo je danas većinski muslimanski grad iako to nije bio slučaj prije rata. Srbi kažu kako je danas u Sarajevu više džamija nego u Teheranu. Bosanski Srbi u svojoj mini državi kojoj je glavni grad Banja Luka odlučni su zadržati tu tvorevinu koju je omogućio sporazum u Daytonu krajem 1995. Dayton je donio mir, ali je stvorio ustav koji nije dopuštao da se stvari pomaknu sa mrtve tačke.
Trideset godina nakon smrti Josipa Broza Tita njegovo naslijeđe ne daje mnogo razloga za slavlje, osim činjenice da su ratovi završeni. Bosna, Srbija i Hrvatska nisu nasilne jedna prema drugoj. Ipak, njihova je zamršena historija prevelik uteg. Sve tri zemlje žele postati dio Evropske unije, zbog čega bi sa vremenom mogla otupjeti oštrica nacionalizma i vratiti se osjećaj "nacionalnog prostora" koji nisu imali od Titove smrti i sloma Jugoslavije. |
