godusa-visoko.com

I pored činjenice da u Goduši skoro da nije bilo domačinstva koje se nije bavilo izradom rukotvorina ovoj djelatnosti prijeti lagani nestanak.

Oduvijek je Goduša bila poznata po izradi čibuka, frula, češljeva, nargila i svih ostalih rukotvorima od drveta. Kao što je to na ovoj stranici dobro i detaljno napisano još uvijek se neke porodice bave izradom navedenih rukotvorina, ali....

Kada se analizira starosna struktura majstora kao i činjenica da:

-   „adekvatni nasljednici“ ne pozaju u dovoljnoj mjeri sve finese izrade navedene

rukotvorine:

-          da su mladi preokupirani poslovima i djelatnostima u mjestima zaposlenja

-           enormno mala zarada prilikom prodaje rukotvorine trgovcima

onda se neminovno nameće zaključak da će u skoro vrijeme izrada pojedinih rukotvorina prestati ili potpuno izumrijeti sa prostora Goduše.

Često puta na TV u prilici smo pogledati koliko pažnje daju na očuvanju tradicionalnih zanata u našem bližem i daljnjem okruženju. Bilo da se radi o smotri folklora ili nekoj drugoj manifestaciji  obavezna je prezentacija rukotvorina i starih zanata tog područja.

Može se pohvaliti i aktivnost   «Zavicajnog» muzeja Visoko   jer je u Goduši otvorena  «etno soba» ovdasnjih rukotvorina.

Ali tu  sve i počinje i završava.

Predstavljanje Goduških rukotvorina prepušteno je nakupcima i trgovcima koji po nerealnim cijenama otkupljuju i dalje prodaju Goduške rukotvorine po atraktivnim turističkim destinacijama koje se savršeno dobro uklapaju u izložbene prostore koji poplavljeni Kineskom robom kao što su kutijice za nakit, bižuterija ili porcelan.

U današnnjem medernom vremenu sve se manje cijeni autentičnost rukotvorina.

Prati se moda i prepisuju ponude od svjetski poznatih turistikih destinacija i svjesno zanemaruje i nipodašava ono što je naše, djelo naših ruku i ono po ćemu smo oduvijek bili poznati.

Za trgovce diljem BiH puno je atraktivnija roba iz Kine ili Tajvana jer može se bolje zaraditi ili važnije može se preko noći zaraditi.

Na sceni je i neupućenost potencijalnih kupaca – sstranaca koji dolaze na turističke destinacije širom BiH  jer su oni doslovno ovisni o prezentciji turističkih vodiča a kojima nije u interesu prodaja BiH  rukotvorina već rukovorina iz susjedstva.

Kada pogledate bilo koju BIH ponudu  na internetu suvenir shop ili slično nećete biti u mogučnosti vidjeti izvorne BiH tvorine nego navijačke dresove ili proizvode od pletenog pruća.

U ponudi suvenir shopova u susjednim državama nalaze se Goduške rukotvorine koje naši susjedi predstavljaju kao svoje i prilično uspješno prodaju.

Nekada su rukotvorine bile na cijeni i moglo se dobro zarađivati i živjeti tako da su zanatlije Goduše imali o četiri plate mesečno ali i koje su isto tako veoma efikasno razbacivali i trošili po kahvanama kockarnicama i restoranima.

Nikada niko nije pokušao a samim time i uspio da u Goduši osnuje ili organizuje bilo koji oblik udruženja zantlija sa ciljem zajedničkog rada preoizvodnje i prestavljanja svojih rukotvorina.

Oduvijek se Goduška roba prodavala na određenim mjestima poput Sajevske baščaršije, Mostarske čaršije Zagreba, Splita, Ohrida i sl.

Da je utvrđen bilo koji oblik udruživanja do danas bi sigurno izrastao u jaku čvrtu organizaciju koja bi  garantovala sigurnost za opstanak  zanata koji su  stoljećima održavani i prenošeni s generacije na generaciju, i majstori bi imali mlađi kadar za  obučavanje.

Danas je savim drugačija situacija.

Cijene repromaterijala su u stalnom porastu a cijene gotovog proizvoda su u stalnom padu.

Stari majstori još uvijek rade ali zato je jako malo mladih uključeno u ovu aktivnost, i ne postoji volja da se nauće sve cake i finese pojedinih zanata.

Sa ovakvom tendencijom pada interesovanja za izradu rukotvorina  kod mlađeg naraštaja savim je moguće da „etno sobe“ bude jedino mjesto gdje će biti moguće vidjeti izvorne Goduške rukotvorine.