godusa-visoko.com

Kako je ovo relatvno siromasan kraj u obradivoj zemlji, to se svi stanovnici , pored svojih poljskih poslova, bave i izradom cibuka, cigarluka, cesljeva i svirala! Niko se danas u selu ne sjeca niti zna po pricanju svojih starih, otkad su se ovi predmeti poceli ovdje izradjivati!

Niko ne zna tacnu godinu nastanka ovih rukotvorina. Medjutim, pouzdano se zna da se radi o visestoljetnoj tradiciji. Godusa je visocko mjesto koje je po tome poznato. Gotovo da i nema domacinstva u Godusi koje se nije bavilo ovim zanatom,samo je pitanje koliko se ko aktivno bavio. Neki samo znaju da su Ahmici iz Rajcica bili prvi cesljari a Dedici iz Poredja su bili prvi cibucari. Danas su ove porodice razmnozene i jos uvijek se neki bave isti poslom. Selo rajcici oduvijek je bilo poznato po izradi cesljeva a Poredje po cibucima i cigarlucima.

Najbolji majstor cesljar u cijelom ovom kraju bio je Safet Ahmic (1921-1993) koji je ovaj zanat naucio od svog oca Selima, obojica iz Rajcica. Dok je Salko Ahmic trenutno jedini cesljar u ovom kraju. Vec decenijama u skromnoj radionici iza kuce Salko izradjuje cesljeve od volovskih rogova. Ova tradicija, nekada izuzetno rasirena u selu, danas je ocuvana jos samo u Salkinoj kuci!!! Najbolji i daleko poznati majstor za izradu cibuka bio je Avdo Dedic.

Dok se danas izrada cibuka rasprostranila na ostale porodice u Godusi od kojih su neki jos uvijek aktivni a to su: Becici i Halilovici iz Goduse, Babici i Hrnjici iz Poredja i Cehe iz Vijera.

Osim cibuka i cesljeva, majstori u Godusi su poceli izradjivati i druge predmete od drveta, i to tamburice, tespihe i dvojnice. Ovo su primili od majstora sa strane, odnosno iz okolnih krajeva. Tako je 50-tih godina Safet Ahmic iz Rajcica poceo izradjivati tamburice, po uzoru na nekog majstora iz Lepenice.

Svaka kuca u ovim selima se nekad bavila nekim od ovih zanata a bilo je i mladjih na koje su preneseni ovi zanati, ali sve ih je manje. Zene su takodje ucestvovale u izradi ovih predmeta, ali samo kao pomocna snaga, uglavnom kod laksih radova.

Medju proizvodima goduskih majstora, koji se danas mogu vidjeti skoro na svim krjevima Bosne i Hercegovine, nalaze se jos i drvene kasike i varjace. Ovu vrstu predmeta ne izradjuju majstori u Godusi, vec ih preprodavci kupuju iz daljih mjesta (Jajca i Travnika) i prodaju zajedno sa cibucima i cesljevima.

Rukotvorine od drveta nastale u ovom visockom naselju mogu se naci sirom svijeta, a da Visoko kao grad jos nikada nije ponudio prodajni i promotivni prostor. Tek unazad dvije godine uz pomoc fondacije «Mozaik» i «Zavicajnog» muzeja Visoko, u Godusi je u izgradnji «etno soba» ovdasnjih rukotvorina.

Ovaj prostor predstavljat ce prvi depandans Zavicajnog muzeja u kojem ce biti izlozene rukotvorine goduskog kraja. Izgradnja «etno sobe» je pocela prije dvije godine na zemljistu koje je besplatno na deset godina besplatno ustupio Vehab Halilovic.

U ovom prostoru bit ce stalna postavka rijetkih eksponata sa arhaicnom sarom, koja je specificna za ovaj kraj, kao i starih alata pomocu kojih su se rucno izradjivali ovi predmeti. U «etno sobi» moci ce izlagati svi proizvodjaci rukotvorina goduskog kraja. Arhaicne sare sezu iz davnina, prepoznatljive su i budmirske sare, a specificne su bile i prirodne boje. Krajnji cilj je popularizacija goduskog prizvoda i ovog kraja, Visokog i Bosne i Hercegovine kao drzave.

O saradnji sa «Zavicajnim» muzejom kao jedinom institucijom koja se zalaze za sistemsko ocuvanje znanja goduskih rukotvorina i aranzmanu   sa fondacijom «Mozaik», Halilovic za jedan lokalni list kaze: "Ovo je prvi pokusaj ocuvanja ovog zanatstva. Fondacija «Mozaik» prije neke dvije godine je trazila i od Visokog da konkurise za ove projekte, pa je Visoko konkurisalo za prjekt «Stari grad» i rukotvorine. Ovo je prvi slucaj da je «Mozaik» jednom gradu odobrio dva projekta. Oni su nam pomogli s jednim dijelom sredstava i tim sredstvima smo opremili «etno sobu» u Godusi ali jos moramo zavrsiti radionicu i vanjski dio"

Vehab Halilovic je predstavljao i grad Visoko na turistickom sajmu u Splitu: "Na tom sajmu u Splitu prakticno svi standovi koji su bili, ostali su ne zapazeni pored naseg, sve se vrtilo oko nas, tako da je nas stand bio apsolutni favorit i dobili smo plaketu za najbolju turisticku ponudu